
Maja Vasiljevic
Maja Vasiljevic (1980), PhD sociologist and MA musicologist, Associate Research Professor. Working at the Faculty of Philosophy in University of Belgrade, Department of History from 2011. As of 2003, active Music Critic and Broadcaster at the Radio Belgrade 2 and Expert consultant for history issues at the Department of Culture and Education Programme on National Radio Television of Serbia. She published papers on different topics: film music, SFRY, Cold War, Jewish community from Ottoman Empire to Holocaust, racism, gender and minority politics in occupied Belgrade in WWII, social movements, the Great War. Her PhD in sociology (2020) is focused on music and musicians in Belgrade during the WWII and relations between practices of music and discourse on biopolitics of Michel Foucault and studies of holocaust. From 2012 she is a secretary of scientific journal "Limes plus" for Social Sciences and Humanities, and from 2015 of journal "Acta historiae medicinae, stomatologiae, pharamaciae, veterinae". She is an active member and researcher in numerous institutions: New Balkans Institute (NBI), Centre for Popular Music Research and Scientific Society for History of Health Culture Belgrade. She published three books: "Filmska muzika u SFRJ: Između politike i poetike" (Film music in SFRY: Between Politics and poetics, 2016), "Jewish Musicians in Belgrade: From the Balfour Declaration to the Holocaust" (2021, English 2023), "Židovi u kinokulturi Hrvatske 1896-1945" (2024). Recently, she is also interested in film scripts and documentaries.
less
InterestsView All (180)
Uploads
Papers by Maja Vasiljevic
/
Ovaj rad se bavi analizom biopolitičke kontrole ženskog tela i reproduktivnih funkcija kroz prizmu teorijskih koncepata Mišela Fukoa i Đorđa Agambena. Posebna pažnja posvećena je analizi četiri odabrana audiovizuelna narativa koji, iako fiktivni, u sebi nose snažno utemeljenje u društveno-političkoj stvarnosti i biopolitičkim režimi-ma vlasti: televizijska serija The Handmaid’s Tale (Sluškinjina priča, četiri sezone 2017–2022, kreatora Brusa Milera/Bruce Miller), film Children of Men (Deca ljudi, rež. Alfon-so Cuarón, 2006), La historia oficial (Zvanična verzija, rež. Luis Puenzo, 1985) i Madres paralelas (Paralelne majke, rež. Pedro Almodóvar, 2021). Kroz detaljnu naratološku i diskurzivnu analizu, rad istražuje načine na koje se žene i njihova reproduktivna moć predstavljaju kao prostor biopolitičkog nadzora, kontrole i otpora. U fokusu su različiti modaliteti institucionalnog i sistemskog nasilja, uključujući prisilne trudnoće, zabranu pristupa abortusu, gubitak roditeljskog staranja i ideološko preoblikovanje majčinske uloge. Izabrani filmovi i serija se analiziraju ne samo kao estetski i kulturni artefakti, već i kao aktivni sudionici u stvaranju društvenih narativa o telu, moći i pravu na izbor. Korišćenjem interdisciplinarnog pristupa, rad ukazuje na sposobnost savremenog filma da deluje kao medij društvene kritike i refleksije, dok istovremeno otvara prostor za feminističku teorijsku artikulaciju otpora.
filmske industrije i kinematografske kulture 1920-ih i uvođenja sustava koji je kontrolirala Država. Rad se temelji na opsežnom istraživanju arhivskoga gradiva iz Arhiva Jugoslavije, Historijskog arhiva Beograda i Hrvatskoga državnog arhiva, te filmske i dnevne periodike.
Ključne riječi: kino, porez, takse, Kazališna zaklada, kazališni dinar, Savska banovina, Zagreb, kino-kazalište
Keywords:
Jews, Serbia, Romania, Belgrade,Iași, Galați, Alliance Israélite Universelle, Sir Moses Montefiore / Jevreji / Srbija / Rumunija / Beograd / Jaši / Galac / Alliance Israélite Universelle / Ser Moses Montefiore / Jews / Serbia / Romania / Belgrade / Iași / Galați / Sir Moses Montefiore
допринос музикологији „Стана Ђурић-Клајн”. Ауторка се фокусира
на сложен процес истраживања, структурисања и искуства писања
монографије Jevrejski muzičari u Beogradu: Od Balfurove deklaracije do
Holokausta. Како је настанак ове монографије вођен кроз активно
промишљање могућности музикологије као историографије и њеног
изласка из уских академских кругова ка научној прози, ауторка
прати како књигу тако и свој однос према музикологији и сродним
дисциплинама које су допринеле у раду на овој књизи – јеврејској
историји, културној историји Београда, историји Холокауста и
социологији миграција. У покушају „немогућег“ достизања научне
прозе, ауторка је понудила једну могућност читаоцима, а у овом
чланку представља најзначајније изборе и токове писања.